Vremenska prognoza • danas itd.

Vremenska prognoza • danas itd.
Vremenska prognoza za danas i dalje - treba napisati lokaciju!
Croatia Animation

GINKGO BILOBA L. 1771.

Dobro došli!

Već samo jedna biljka u kući prirodna je i priručna apoteka!

• Za sve informacije u vezi uzgoja ginka (nabave i uzgoja sadnica, sadnje...) nazovite 098 1365 893 ili se javite na e-mail:
ginkgo.begovic@gmail.com
Dolje: poznati dokumentarac o ginku u produkciji ZDF-a i mikroskopski filmski prikaz pokretnog spermija i oplodnja.

Poznati dokumentarac iz produkcije ZDF-a o ginku.

Fantastično - pokretni spermiji ginka pod mikroskopom

Eliksir života - Ginkgo biloba (Prirodno liječenje ginkom), Pitomača-Hrvatska 2014.

nedjelja, 16. studenoga 2008.

• Opis


-->
• OPIS •

- osnovne
karakteristike -
Ginkgo biloba je dvodomno (postoje muške i ženske biljke) listopadno drvo osnovnih karakteristika da ima lepezasto svilenkasto lišće na dugim stapkama, duge i kratke izbojke, a sjeme (koštica) obavijeno je mesnatim ovojem poput šljive ili višnje. Ginko se smatra “najvitalnijom” biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom rezistentnošću na otrove okoline (preživi sva moguća zagađenja uključujući i atomsku bombu) i zato je u japanskim i američkim gradovima najčešće stablo u uličnim drvoredima (avenijama i sl.).
Atomska eksplozija u Hirošimi uništila je sveukupni biljni i životinjski svijet. Na isprženom tlu više gotovo ništa nije raslo. Samo su se stabla ginka vrlo brzo obnovila na mjestima potpuno razorene vegetacije.
Spomenimo da je u Hrvatskoj ginko relativno rijetko (ali ne i nezapaženo) zastupljena vrsta u parkovima i općenito kao vrtna i kućna ukrasna forma. Tome postoji niz razloga, a jedan je i dosta spor rast, te dosta teško nabavljanje sadnica, te nepoznavanje biljke. Poznato je da ginko spada i u ljekovito bilje: pospješuje cirkulaciju, pamćenje i općenito čini organizam zdravijim... Za lijek se koristi list, sadržaj koštice, mesnati omotać koštice (koju vrlo rado, unatoč neugodnom mirisu, obožavaju voluharice, miševi) zatim korijen, kora. Jezgra koštice bogata je ugljikohidratima i jestiva poput badema ili lješnjaka. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a ima okus sličan bademu. U Japanu se pržene sjemenke smatraju specijalitetom, a ponegdje na Istoku (između drugih načina) serviraju se u kombinaciji sa ekstravagantnim i skupim jelom od gnjezda lastavica.
Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 10 metara. Do oko stotinjak godina starosti deblo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik. U Kini, navodno, postoji više primjeraka Ginkga bilobe starijih od 1500 godina. Na primjer, u mjestu Lengqi (Luding Xian, južni Sichuan) jedan ginko je procijenjen na 1700 godina starosti, a neki i do 2500 godina. Navode se podaci da postoje pojedina stabla starosti i do oko 4000 i više godina. Standardna vrsta ginka je u ranoj mladosti čunjaste forme, a kasnije je više raširena. Sve do tridesetak godina starosti kora stabla je srednje tamno siva i dosta vremena glatka, dok nakon toga i u dubokoj starosti je ispucala i tamno smeđa. Stariji vrhovi grana vise. Lišće koje je kožnjasto (presvućeno slojem voska) nalazi se na kraćim izbojcima i to po 3-7 u čuperku, a na dugim izbojcima je poredano spiralno. Lišće je kod osnovne forme dugo od 7 do 12 cm, a široko 6-10 cm. (Kod kultivara postoje razna odstupanja.) Lepezaste je forme, najčešće od dva režnja, ali ponekad i više. Rub je urezan i valovit s nizom paralelno razgranatim žilama. Peteljka je 7-8 cm duga. Oblik plojke lista dosta varira. Na dugim izbojcima listovi su veći i plojke su više urezane od listova kratkih izbojaka i manje površine. Osnovna vrsta u proljeće ima svijetlo-zelene, a ljeti tamnozelene listove, dok u jesen dobiva zlatno-žutu ili otvoreno-žutu boju (kadmijeva žuta). Ginko je vrlo otporan na niske temperature, pa može podnijeti i do -25°-30° C (IV. zona). Ne voli sjenu već isključivo sunce (osim u ranoj mladosti). U prirodnim uvjetima ginkgo počinje listati krajem ožujka, dok se «prisilnim» putem, u uvjetima sa sobnom temperaturom, pupovi otvaraju i listaju mnogo ranije. Pokazalo se da i takve biljke kasnije dobro podnose vanjske uvjete. Biljke nisu značajno podložne raznim bolestima i ne napadaju ga insekti. Nagađa se da je tijekom milijuna godina razvio određeni imunitet. Jedino mlade biljke, posebno lišće i koru vole voluharice i neke vrste mrava (?). Spomenimo da dio kultivara ima vrlo široki areal (rastu od III. do VIII. klimatske zone).
Drveće ginka ne voli nestručno čišćenje tj. orezivanje, odnosno jako trganje i oštećivanje grana i takvi postupci često dovode do uginuća biljke. Drvo je svjetle boje, dosta mekano, pa je pogodno za ručnu i sličnu obradu – npr. izrada skulptura, figura za šah, raznih ukrasnih i uporabnih predmeta. Kada se osuši hoće ga napasti razni insekti (no dosta rijetko). Ginko (sjeme) ima 2 hipogeična kotiledona (ili tzv. supaka) koji nakon klijanja biljke ostaju u zemlji. Broj kromosoma (nosioca nasljednih osobina koje se stvaraju u jezgri stanice - nosioci gena - u stvari nitaste tvorevine izgrađene od nukleinskih kiselina i jezgrinih bjelančevina u staničnoj jezgri) Ginkgo biloba ima n = 12; dva su aproksimativno izobrahijalni, a deset supterminalne centromere. Večina četinjača ima 11-12 kromosoma.
Muška stabla imaju cvjetove smještene pojedinačno na vrhu podulje osi i svaki ima od 2 do 7 polenovica. Sve do spolne zrelosti dosta je teško razlikovati mušku od ženske jedinke. Poznato je više načina, a za to utvrditi potrebno je prvenstveno iskustvo i znanje. Kažimo da je jedan od načina praćenje opadanja lista, budući da sa muškog stabla ono otpada gotovo mjesec dana ranije. Za aleje ili parkove najtraženija su muška stabla i to radi neugodnog mirisa ploda u jesen - stoga je i najviše muških kultivara. U poznatom hrvatskom arboretumu Lisičine postoje četiri stabla ginkga starih oko dvadesetak godina za koje neki naši poznati botaničari daju sasvim različite prosudbe o spolu pojedine biljke. Kažimo i to da jedno muško stablo (radi oplodnje) dolazi na otprilike pet ženskih.
Ženska stabla ginka imaju cvjetove pojedinačno na dužoj na kraju zadebljanoj stapci s 1 ili 2 sjemena zametka koji su obavijeni kupulom i nalaze se postrance. Cvjetovi izbijaju iz pazušca listova ili palistova. Sjemeni zametak je uspravan, široko okruglast s jednim integumentom. Oplodnja se vrši pomoću gibljivih spermatozoida. Oprašivanje se vrši isključivo putem vjetra. Dokazano je da u prirodi razmak između muških i ženskih biljaka može biti i više kilometara, no oplodnja je izvanredna ako se muško stablo zrele dobi nalazi u krugu od oko 1-2 kilometra i bliže. Ginko cvate u vrijeme listanja od travnja do kraja svibnja kada se i oprašuje, a oplođuje se do oko 2 mjeseca nakon oprašivanja.
Plod sazrijeva od rujna do početka studenoga, u jesen. Spada u skupinu lažnih ili prividnih koštunica. Koštuničav je i okruglast veličine od 2 do 3 cm. Dozrijeva u jednoj godini, a nakon opadanja potrebno ga je barem 24 sata ostaviti na istome mjestu (ako ga se ubire za sjeme). Tzv. eksokarp (arilus), vanjski sloj, je mesnat. Prije sazrijevanja prvo je zelene boje, zatim ljubičasto zelene, ljubičaste, te konačno plavkasto-žute. Plodovi otpadaju bez stapke, ali i sa njom, a to se može događati i do kasno u zimu (ovisno o klimi – može sve sjemenje otpasti i u roku 2-3 dana ako je povoljna klima – topla, sunčana i duga jesen sa dovoljno vlage. Što je vrijeme toplije plodovi prije otpadnu. Kad se osuši plod je tamnosmeđe-ljubičaste boje i vrlo tvrd. Mesnati dio je vrlo neugodnog mirisa, međutim, odmah nakon padanja, već gotovo preko noći, žuti mesnati dio pojedu voluharice ili miševi, a vjerojatno i neke ptice (plod sadrži butaničnu kiselinu, pa ima «aromu po pokvarenom maslacu» ili «smrdi po kanalizaciji» - kako je primjetio jedan ljubitelj bilja). Stoga ispod starog zrelog ženskog stabla gotovo svaka 24 sata možemo naći nove (ali nije pravilo) gotovo potpuno očišćene koštice (endokarp) duge oko 1-1,5 centimetra bijeložute boje. U 1 kilogram ide oko 600 do 800 čistih koštunica, dok u 1 kg ide oko 200 zrelih plodova. Najljepše biljke dobivaju se upravo iz sjemena, a i na taj način možemo vršiti selekciju za dobivanje novih kultivara. Plod je jedan od rijetkih «dijelova» biljke ginka kojega nakon oprašivanja i formiranja ploda napadne neki insekt ili crv (nije ustanovljeno koji) koji pojede zelenu masu između koštice i stabljike pa zeleni plod otpadne. No to se ne događa u velikim količinama, dok plod ostaje neoštećen iako nekoristan. Valja napomenuti i to da je sirovi zreli plod (koštica) radi prisutnosti 4-methoxypyridoxina (koji može uništiti vitamin B6) u određenoj mjeri otrovan, posebno za djecu. Stoga ga je važno prokuhati ili prepeči jer 4-methoxypyridoxin nije termostabilan.
U Europi Ginkgo biloba, tipična vrsta, odlično uspijeva. Sasvim mu odgovara europska klima koja vlada od Skandinavije do Mediterana i od Velike Britanije do Crnog mora – odnosno vrlo je prilagodljiv. Ponovimo podatak da podnosi temperature u rasponu od cca + 40 °C do cca – 30 °C. Neki ga smještaju u IV. klimatsku zonu (što znači da podnosi i do – 34 °C). Sa nekim kultivarima je, kako je spomenuto, nešto drugačije, međutim, samo neki izlaze iz konteksta vrijednosti koje predstavlja V. i VI. zona (od – 12 ° do – 28 °C).

Gotovo potpuno zreli plodovi ginka (kraj kolovoza)







Nekoliko kontejniranih trogodišnjih biljaka u jednoj posudi. Foto: 8/2012. BMB


Nešto o korijenskom sustavu.


1. vertikalni dio korijena
Debljina, razgranatost i dubina korijena ovisi prvenstveno o vrsti tla, o teksturi tla, razini podzemnih voda i vrsti uzgoja. Velika i stara stabla imaju u prosjeku vertikalni dio korijena i preko pet metara – međutim, zajedno sa svim kapilarima. Osnovne korijenske vertikalne žile općenito su kod odraslih stabala ginka dosta plitko, u prosjeku od 1,5 do 3,5 m, dok horizontalne glavne prve žile granaju se najčešće od dubine od 20 do 60 cm dubine. Oko 100 godina staro stablo ima u prosjeku u dubinu oko 1,5 m vertikalne glavne žile (pojedinačno i do 4,5 m), na koje se nižu sitnije, kapilarne žile. Oko 71,5 % debljeg korijenskog vertikalnog sustava je koncentrirano u dubini od 20 do 60 cm. Sitniji korijenski sustav smješten je uglavnom na dubini od 10 do 60 cm dubine, a što iznosi oko 76,3% od ukupne količine sitnijeg kapilarnog sustava vertikale.

2. horizontalni dio korijena
Najveća količina glavnog korijenskog sustava žila na srednje dubokim tlima je koncentrirana u rasponu od 3 do 5 metara od glavnog areala, a što ipak ovisi o veličini i starosnoj dobi biljke. Duljina korijenske horizontalne krune u prosjeku se kreće, u odnosu na visinu krošnje 1,8 do 2,5 x. Npr. Jedno 600-o godišnje stablo u Kini visoko je oko 26 m, a ukupni korijenski sustav nalazi se u promjeru od 28-30 m. Ali ovaj omjer nije jednak na svim vrstama tla, odnosno odnosi se na npr. aluvijalna tla sa visokim podzemnim vodama, tako da se korijenski sustav razvijao u širinu, a ne u dubinu. Ako je obrnuto, odnosno ako su podzemne vode dosta niske, a tlo duboko korijenski sustav će se širiti više u dubinu. Npr. Oko 1200-o godina staro stablo u Hunanu (Kina) visoko je oko 52 m, a korijenski sustav u dubinu seže i do 20 m, a u širinu svega 5-8 metara. Stoga je, prilikom sadnje dugogodišnje plantaže ili sadnje jednog ili više stabala ginka potrebno voditi računa da tlo bude upravo kako je navedeno – duboko ili što dublje.

3. rast korijena
Korijen ginka kreće u vegetaciju otprilike od sredine-kraja ožujka, a zaustavlja se početkom prosinca. Vegetacija cijele biljke, kao i korijenskog sustava traje oko 250 dana. Najveći dio korijenskog sustava kod mlađih biljaka razvija se i raste od svibnja do srpnja i to je najbitnije razdoblje kod rasta biljke koja u to vrijeme treba najviše hranjivih sastojaka, a upravo tada su i najveći fotosintetski kapaciteti.