Vremenska prognoza • danas itd.

Vremenska prognoza • danas itd.
Vremenska prognoza za danas i dalje - treba napisati lokaciju!
Croatia Animation

GINKGO BILOBA L. 1771.

Dobro došli!

Već samo jedna biljka u kući prirodna je i priručna apoteka!

• Za sve informacije u vezi uzgoja ginka (nabave i uzgoja sadnica, sadnje...) nazovite 098 1365 893 ili se javite na e-mail:
ginkgo.begovic@gmail.com
Dolje: poznati dokumentarac o ginku u produkciji ZDF-a i mikroskopski filmski prikaz pokretnog spermija i oplodnja.

Poznati dokumentarac iz produkcije ZDF-a o ginku.

Fantastično - pokretni spermiji ginka pod mikroskopom

Eliksir života - Ginkgo biloba (Prirodno liječenje ginkom), Pitomača-Hrvatska 2014.

nedjelja, 16. studenoga 2008.

• Živi fosil

- ostatak iz doba dinosaura -
Ginkgo biloba je po mnogo čemu poseban. Nadasve treba spomenuti, da je to jedina živuća biljka koja je ostala iz davne prošlosti Zemlje. Naime, paleontolozi su dokazali da pronađeni fosilizirani ostaci ginka mogu datirati u otprilike prije 150 - 300 milijuna godina, tj. nalazimo fosila (lišća, ploda, drva) još iz ere mezozoika (kreda, jura, trijas), te paleozoika (perma). U to vrijeme ginko je rastao na području gotovo cijele zemljine površine, a bio je i suvremenik s dinosaurima. Danas ga se često naziva živim fosilom (”living fossil” – kako ga je nazvao Charles Darwin), “reliktom tercijara”, ili se za njega kaže, jednostavno: da je preživio milijune godina - a što je potpuno točno. Danas je poznata samo jedna vrsta roda Ginko (porodica Ginkgoaceae – ona predstavlja prve biljne vrste u obliku stabla). Nekada ih je bilo više, ali one su izumrle. Prema pronađenim fosilima te nestale vrste dobile su i imena. Evo nekih: Ginkgo adiantoides, Ginkgo apodes, Ginkgo australis, Ginkgo baiera, Ginkgo coriacea, Ginkgo digitata, Ginkgo dissecta, Ginkgo gardneri, Ginkgo ginkgoides, Ginkgo huttoni, Ginkgo manchurica, Ginkgo pluripartita, Ginkgo semirotunda, Ginkgo sibirica, Ginkgo tigrensis, Ginkgo yimaensis. Kažimo da se morfološki Ginkgo biloba posljednjih gotovo 200-tinjak milijuna godina gotovo neznatno promjenio.

Neki znanstvenici smatraju da je grupa Ginkolikih (Ginkgoales) biljaka sastavljena od spermo pokretljive obitelji Ginkovki koju čine šest «pod obitelji» a vjerojatno ih je bilo ukupno 19. Spomenimo, na primjer, «pod obitelji» baiera, ginkgoites, ginkgoidium, ginkgo, arctobaiera, sphenobaiera, windwardia, trichopitys. No, za ovu klasifikaciju (smatraju znastvenici) čini se da nije najbolje i najtočnije definirana. Neke varijacije kao baiera, sphenobaiera i ginkgoites se sada stavljaju u rod Ginko.
Grupa ginkolikih biljaka imala je maksimalan broj obitelji u periodu jure i početkom krede, u mezozoiku. Sve Ginkolike biljke su nakon tog perioda postajale, u smislu lokacije staništa (areala), sve izoliranije tako da se evolucijom obitelj ginkovki morfološki razvila (i tako i ostala) u samo jedan rod, a to je ginkgo, koji nema izravnog srodnika. No, genetska istraživanja su pokazala da je ginku danas ipak najsrodnija crnogorica koja se također razmnožava pokretljivom spermom. Najstariji fosili roda Ginko je vrsta Ginkgo digitata koji su pronađeni u Aziji, u jednom dijelu nekadašnjeg SSSR. U mezozoiku (koji je trajao oko 100 milijuna godina) vegetacija buja i dominira Zemljom. Klima je vlažna i topla. Na polovima nema leda. Na Zemlji živi mnoštvo raznolikog bilja, dok se u rodu Ginko (u doba srednje jure) pojavljuju nove vrste ili svojte ginka diljem najviše sjevernog dijela planeta. Najveća raznolikost vrsta ginkga postojala je u vrijeme razdoblja krede (trajala od oko 144 000 000 do oko 65 000 000 godine) u sjevernoj zemljinoj hemisferi. Danas su to područja kao što je Azija, Europa i Sjeverna Amerika. Bile su to vrste Ginkgo adiantoides, Ginkgo tigrensis, Ginkgo apodes, Ginkgo coriacea, Ginkgo digitata, Ginkgo yimaensis, Ginkgo gardneri. U to vrijeme ginko je prisutan i na južnoj zemljinoj polutci. U vrijeme prije oko 120-130 milijuna godina kopneni dio Zemlje nije izgledao kao danas. Sjeverna polutka bila je povezana (Laurazija) i odvojena od uglavnom također povezane južne polutke (Gondvana). Tek od tada počinje odvajanje kontinenata, a ujedno i izumiranje roda Ginko.
Jedina preostala vrsta, Ginkgo biloba, pojavila se sasvim jasno u kenozoiku (tercijar-kvartar, prije oko min. 5-7 000 000 godina), odnosno morfološki se i evolucijski razvio (u pitanju su neznatne promjene?) najvjerojatnije od Ginkga adiantoidesa, koji još uvijek postoji u tercijaru i koji mu je bio vrlo sličan, a preživio je gotovo 150 milijuna godina. Što se tiče ove "dvije" vrste možemo jednostavno kazati slijedeće. To su iste vrste, a sa čime se slaže najveći broj znanstvenika. Kada se govori o fosilima ginka starih do 6-7 mil. godina tada je to Ginkgo biloba, a kada je fosil star od cca 10 do 120 mil. godina tada je to Ginkgo adiantoides - a morfološke karakteristike su gotovo sasvim identične. Direktnu vezu u prošlost s Ginkom biloba ili G. adiantoides nalazimo u nešto starijoj vrsti Ginkgo apodes, a kojega je predak Ginkgo yimaensis. Veliki broj znanstvenika se slaže da je svim ginkolikim biljkama zajednički predak Trichophitys koji je na Zemlji rastao prije oko 250-300 mil. godina.

Trichopitys heteromorpha. Rekonstrukcija Studio SHIFT Chihiro Suzuki Photo
(Japan).









Nestankom gotovo cijelog roda Ginko rezultiralo je jako hlađenje Zemlje sa mnogo oborina na sjevernoj hemisferi, tj. značajnoj promjeni klime. Nakon izumiranja dinosaura (koji su bili potencijalni prenosioci sjemena) sve više počinje nestajati svojatà Ginkgo. Tako ginko sasvim nestaje sa sjeveroameričkog kontinenta prije oko 7 milijuna godina, a iz Europe prije oko 2 500 000 godina. Najduže se zadržao u istočnom dijelu Azije (danas južna i jugoistočna Kina), ali i u Japanu, no i tu također izumire cijeli rod. Od ledenog doba do danas preživio je jedino u izoliranim dijelovima Kine (gdje je utjecaj glacijacije bio minimalan) od kuda se odprilike posljednjih tisuću do dvije godina počeo širiti izvan granica izolacije zaslugom ljudi.
Zanimljivo je da su fosilni nalazi općenito uglavnom pronalaženi na oko 40o sjeverne geografske širine, što dovodi do zaključka da su upravo na tim lokacijama zbog hlađenja atmosfere i zemlje u prošlosti, između ostalog, povečavani mikrokristali kalcita – nastajali povoljni uvjeti za fosilizaciju.

Mimikrija (sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka, da se izgledom prilagode okolini radi zaštite od prirodnih neprijatelja) kod insekata nije nikakvo čudo, međutim pronalazak fosila starog preko 160 mil. godina u Kini jest čudo. Nedavno je pronađen fosil insekta koji je dobio ime Juracimbrophlebia ginkgofolia i koji je oponašao izgled pretka današnje vrste Ginkgo biloba, tj. pronađen je u geološkom sloju u zajednici sa vrstom Ginkgo yimaensis, koja se nalazi u evolucijskom nizu današnje vrste G. biloba. Na rekonstrukciji vrste G. yimaensis (Yimaia capituliformis sp. ?) nalazi se i rekonstrukcija navedenog insekta. Više vidi
Wang, W., Labandeira, C., Shih, C., Ding, Q., Wang, C., Zhao, Y., Ren, D. 2012. Jurassic mimicry between a hangingfly and a ginkgo from China. PNAS www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.1205517109




Prvi fosili vrste Ginkgo yimaensis pronađeni su u rudniku Yima u centralnoj Kini 1999. Izvori:

http://www.chinabaike.com/article/316/tour/2007/20071024609527.html i

http://www.ymgfgs.com/?action=newshow|admin|648|cn|2500,641|44